Poznata pod nazivom Svetleća dioda, ona je posebna vrsta poluprovodničke koja emitijue svetlost kada je propusno polarisana, tj. kada kroz nju teče struja.
LED dioda se sastoji od čipa napravljenog od poluprovodničkog materijala i primesa kako bi se napravio PN spoj. Kao i kod običnih dioda, struja teče od P strane ili anode ka N strani ili katodi. Nosioci naelektrisanja, elektroni i šupljine teku u spoj između kojih postoji električni napon. Kada se elektron sudari sa šupljinom, on pada u niži energetski nivo i oslobađa energiju u vidu fotona.
Talasna dužina svetlosti, a time i njena boja, zavise od energetske barijere materijala koji čine PN spoj. Kod silicijumskih i germanijumskih dioda, elektroni i šupljine se rekombinuju bez vidljive emisije(ne emitiju svetlost), jer su oni materijali sa indirektnom energetskom barijerom. Materijali koji se koriste za izradu svetlećih dioda imaju direktnu energetsku barijeru sa energijama koje odgovaraju infracrvenoj, vidljivoj i skoro ultraljubičastoj svetlosti. Napredkom u nauci o materijalima je omogućena je izrada dioda sa sve kraćim talasnim dužinama, koje emituju svetlost raznih boja.
Naučnici Teksas instruments-a, Bob Bajard i Gari Pitman su prijavili patent 1961 godine na infracrvenu diodu, dok je Nik Holnjak jr. Iz General Electric-a prvi pronašao vidljiv spektar svetleće diode.
U pitanju je "baterijska lampa" koja je napravljena od 10 LED čipova koji su povezani na red. Ovde možete videti kako je napravljena i koliku moć ima u poređenju sa drugim baterijskim lampama.
LED – Ova diode se koristi u izradi ekrana, ali takođe nalazi primenu u alarmnim uređajima sa foto-diodom